...ovo sam skoro zaboravio...
|
svakako ali SVAKAKO pročitajte losegirl-in post pod nazivom ...OSUDA...(26.08.04) |
28.08.2004., subota
...ovo sam skoro zaboravio...
...san jedne mlade umjetnice...
|
...u kutu mračne sobe vidim mali klavir, za kojim sjedi mali dječak kojega nitko ne vidi, jer je mrtav. on svira klavir i nitko ga osim mene ne čuje. on u svoj kut dovlači razne stvari, plišane igračke, medvjediće i razne druge igračke ali ga nitko osim mene ne vidi... |
...
|
What have I got to do to make you love me What have I got to do to make you care What do I do when lightning strikes me And I wake to find that you're not there What do I do to make you want me What have I got to do to be heard What do I say when it's all over And sorry seems to be the hardest word It's sad, so sad It's a sad, sad situation And it's getting more and more absurd It's sad, so sad Why can't we talk it over Oh it seems to me That sorry seems to be the hardest word What do I do to make you love me What have I got to do to be heard What do I do when lightning strikes me What have I got to do What have I got to do When sorry seems to be the hardest word fuck you, fuck you, fuck you, fuck you, fuck you, fuck you, fuck you, fuck YOU |
...a letter to HER...
...pronašao sam jedno pismo koje sam joj napisao prije skoro godinu dana (30.09.03), našao sam ga kod sebe jer sam ga joj ili zaboravio dati (ne vjerujem) ili zato što mi se činilo da neće biti od koristi (vjerojatno)...evo vam ga...Strašno puno razmišljam o NAMA u zadnje vrijeme. Pokušavam shvatiti da li nešto radimo krivo. Pokušavam shvatiti kako da to promijenimo. Ponekad imam osjećaj da me ne vidiš. Ne čuješ. Često te ne razumijem. Često imam (negativne) misli i predodžbe o nama. Boli me kada shvatim da su bile pogrešne. Boli me još više kada shvatim da su (neke) bile točne. Kao da je tvoje prisustvo oblak, koji me, kada te vidim ili čujem prekrije sve moje sumnje. Ne znam da li je to dobro ili loše. Nemam (snažne i jake--->ovo u zagradi je u pismu prekriženo) čiste osjećaje u vezi sa mnom. Često ne znam što vjerujem. Ponekad mi je teško vjerovati ti (zadnja svađa)! Želim ti pomoći u svemu. POnekad mislim da si u čahuri straha i nesigurnosti. Jesi li? Ne znam kako da ti pomognem izaći iz te čahure. Ponekad mislim da sam i ja u toj čahuri (svojoj). Trudim se konstantno potpuno izaći iz nje. Želim BITI za i uz tebe. Želim da budeš za i uz mene. Želim da smo češće sami. Želim da češće pričamo o nama. Želim da pričamo o (više--->prekriženo) mnogo stvari. Želim da budeš potpuna, da budem potpun i da budemo potpuni ZAJEDNO. Imam mnogo strahova. Da li ih imaš i ti? Želim provoditi mnogo više vremena s tobom. Želim da sjednemo, da se gledamo u oči i da si možemo reći sve. Želim da me više ljubiš. Da me više diraš. Ponekad mi se čini da, kad smo sami, više nemaš onu strast kao nekad. Ne shvaćam potpuno tvoje ponašanje u krevetu. Htio bih pričati o tome. Htio bih pričati sa tobom. Htio bih da ti želiš pričati sa mnom. Htio bih da pričamo. Strašno mi je teško kvalitetno se izraziti. Ne uspijevam reći ono što osjećam. Želim da pričamo o tome. Ponekad imam osjećaj da nosiš veliki teret. Nosiš li? Htio bih ga nosit s tobom. Htio bih da goli sjedimo jedan nasuprot drugome, da se gledamo i da pričamo o svemu. Htio bih da si stalno govorimo ono što osjećamo. (Kad si mi rekla da voliš kad te gledam - kao da mi je kamen pao sa srca, imao sam osjećaj da ću poletit) Želim toliko toga! Ne vjerujem da sve to možemo riješiti jednim razgovorom. Volio bih da oboje zapisujemo stvari koje osjećamo ili želimo reći kako ih ne bi zaboravili. Volio bih kad bi si to što smo napisali međusobno pokazivali i pričali o tome. Na xxxxxx(censored) rođendanu sam se osjećao prekrasno. Ako nam (još uvijek) treba alkohol da se opustimo onda mislim da bi se svaki puta kada želimo pričati trebali napiti i onda pričati i s vremenom smanjivati količinu alkohola. Ja još uvijek nemam čiste i jasne osjećaje vezano uz tvoju nelagodu kad te dotičem tj. kad si gola. Još uvijek nemam čiste i jasne osjećaje uz poneka tvoja ponašanja (kako me gledaš, kako mi odgovaraš, kako pričaš sa mnom, kako me ljubiš, ...) Kako ti mene doživljavaš? Koje su tvoje želje? Napiši ih. Napiši svoja razmišljanja ali ih nemoj baciti jer je to korak unatrag. Napiši ih i NEMOJ ih više čitati! Daj mi ih. Ovo što sam ti napisao ponesi sa sobom kad ćeš doći k meni u stan pa da i o tome možemo pričati. Pisanje nam je jedno vrijeme bila jaka spona, puno jača od verbalnog izražavanja. Pokušajmo opet s pisanjem i prijeđimo polako na pričanje (ako treba, uz pomoć alkohola ili xxxxx). Često imam u glavi cijeli govor pripremljen za tebe ali kad te vidim ne mogu ga izgovoriti i počinjem ga mijenjati, ne znam zašto to radim. Volio bih da su mi sva razmišljanja i sve misli jasne (clear) i da ti točno takve mogu prenjeti. Neizmjerno TE VOLIM! Neka ovo bude ljubavno pismo. Volim te tvoj p.s. fališ mi, boli me srce kad te nema ...ovako, prije nego što krenete na komentiranje, ovo sam napisao davno, nečega se sjećam zašto ali mnogo toga više i ne. meni sada ovo pismo djeluje užasno, potpuno očajno i na neki način "bolesno", pa vas zato molim da ne budete prekritični jer mi se i ovako čini da bi ovaj post mogao nestati sa ovog bloga za koji dan...hvala... |
27.08.2004., petak
što žene danas zapravo žele od nas
sensuallisimo me naveo na razmišljanje, razmišljao sam ja o toj temi već i prije ali sam se sada odlučio nešto o tome i napisati. počnimo ne znam npr. od alfa mužjaka. kako je to bilo onda, prije davnih x milijuna godina kada smo još živjeli u špiljama. kakvi su onda bili žensko-muški odnosi. koji je mužjak bio najjači (tj. koji je mogao pobit sve ostale u fight-u) nazvan je alfa-mužjakom i znalo se da sve ženke u "čoporu"? žele njega. nisu one valjda ni znale da ga žele, onda smo još imali instinkt pa im je on govorio da je on najjači u klanu i da ga zato vole. da mu se radi toga žele podati. jer im on pruža sigurnost. jer žele da njihova djeca budu kao on. jaki (ne i pametni), jer onda nije bilo potrebno biti pametan. glavni frajer je bio onaj sa najvećom drvenom palicom, bez obzira koliko je smrdio, koliko nije imao pojma o tome što je multipli orgazam, kako se peglaju košulje i koje je najbolje sredstvo za pranje zavjesa. jednostavno je morao biti jak i žena bi osjetila neopisivo jako potrebu da se povali s njim.ima(o) je jedan moj frend teoriju da ni danas nije puno drugačije. da tvoja cura, ma koliko te volila, ako prisustvuje činu borbe u kojoj te frajer razbija ko šmrkavca osjeća potrebu da se povali s njim...meni je to bilo i je odvratno ali sam svejedno morao razmisliti o tome i ne znam da li se slažem ili ne. vremena su se mjenjala, ljudi su se mjenjali, a tako naravno i društvene potrebe, pa tako i želje žena kakav bi muškarac trebao biti. jedno vrijeme se voljelo poete jer su bili tako osjećajni i tako dragi (danas žene za njih kažu da su pičkice), onda se jedno vrijeme jako voljelo one koji su bili po cijelome svijetu i štošta su znali (danas žene za njih kažu da su razmaženi ili mamine maze), i tako su se potrebe žena iz decenija u decenij mijenjale. mijenjale su svoje stavove o tome kakav muškarac mora biti. zadnja era je bila kada je muškarac morao biti muškarac a uz to znati i sve one poslove koje radi žena (pardon, koje je radila prije)...kuhat, prat, peglat, šivat, speć kolače, presvuć bebu itd. itd. nije ni čudo da se u takvoj zbrci ženskih potreba par njih i izgubilo, npr. kao naš svima poznat David Beckham, on je zaboravio da treba biti i muško, ali nema veze jer danas ima i žena kojima je i to ok...što dovodi do novog pitanja: da li je stvar u penisu? ja se pomalo gubim u svemu tome. najsmješnije su mi današnje wannabe zagrebačke 18 ili 19 ogodišnje feministkinje. Kao da one imaju blage veze o čemu govore. i ako smo iskreni, muškarcima je danas stvarno teško, barem ovoj novoj generaciji, one sada imaju toliko novih standarda za muškarce, toliko novih pravila, toliko toga žele od nas. evo, ja npr. imam 19 god i znam koliko toliko kuhat (ne, ne mislim samo na kajgana speć) a znam toliko cura u mojim godinama koje neznaju ni kokice speč. hej, pa što se to događa. mi, muškarci postajemo žene. kako? stavljaju nas u položaj u kojemu su one bile tisućama godina. ali tko? one koje nisu bile. one prema kojima se od njihova rođenja postupalo ravnopravno, ma šta ravnopravno, dobile ste titulu lijepši spol, tko kome otvara vrata. hej, pa nečemo se muljat. moderna žena danas puši light cigarete, ide na pilates, pije neku kavu čije ja ime ne bih mogao točno slovkat i čita cosmo. a šta da mi čitamo. mens health? ma daj molim te. kupio sam ga jednom u nadi da će biti barem približno dobar kao cosmo, ali drek na šibici, oni meni briju o seksu. kako će mi cura poludit od zadovoljstva ako napravim...i onda lista. pa napravio sam već sve to, di vi živite, imate tri mišića i odijelo i mislite da ste up-to-date. ma daj molim vas. toliko sam se razočarao u tom časopisu. a cosmo je toliko dobar. čak se ja (male) osjećam bolje kad ga pročitam, kako je tek njima. sad će neko reć da sam ja pičkica. stani malo frajeru, di ćeš ti bit za 20 godina. više nije dovoljno bit frajer, koja žena će danas past (a možda i leć) na frajera koji jedino što može je zeksirat tri velke žuje. muškarci moji moderni, mene je strah, mene je zbilja strah. kamo ovo vodi? zašto se u svakoj ženskoj kategorizaciji muških ljubavnika pojave sex mašina (glup ko stup al kara mrak) i pametan dečko iz susjedstva (super al tak tak u krevetu) kao odvojene kategorije. pa zar vi stvarno mislite da nema niti jednog muškarca koji je oboje? osim toga, zašto nisam nigdje vidio takvu stvar za žene. e pa počet ćemo i mi pisati o tome kakve ste vi u krevetu. molim lijepo. to što ste žene ne znači i da ste zanimljive, naprotiv, nije penis jedina erogena zona na muškom tijelu. kakve su to gluposti? znanstveno dokazano! ma znanstveno dokazano my ass. dosta sam se izkomentirao, sada slijedi slatki zaključak. ako se i mladi moji moderni muški desi ono čega se bojim, mi ćemo doći u poziciju koju je imala žena prije 50 ili 100 godina, možemo se i veseliti nečemu sjajnome. onda ćemo mi moći birati, moći reći ne hvala itd. vrijeme je da se ustanemo...i da odemo. pa nek vide kak im je bez nas. ima toliko pjesnika koji su opjevali ljepotu žene, a di je ta žena koja će nešto posvetiti nama, "ružnijem spolu". smisao ovoga teksta je u njegovim komentarima koje očekujem od vas, znam da ih neće biti mnogo, ali o tome bi se zaista trebalo malo početi pričati zato molim sve one koji su ovo pročitali da i komentiraju, bez obzira da li muško ili žensko, ali isto tako, ako si baš TI jedan od onih blogera koji ima malo veći rejting posjećenosti na stranici, a misliš da je ovo dobra tema, reci ljudima, pošalji ih ovamo, ili barem napiši neki svoj post na ovu temu, unaprijed vam jedno veliko HVALA za ostavljene komentare |
jebeno se ljutim na tebe ljubavi
...upravo sam pregledao kutiju u kojoj držim sve što imam od tebe. moram priznat da je to strašno malo stvari gledajući koliko smo bili zajedno, par pisama, neke črčke i jedan rosal koji sam ti uzeo dok nisi gledala (još ga ima)...ljutim se na tebe radi onoga što piše u tim pismima...piše da su osjećaji koje sam u tebi pobudio toliko nevjerojatni da ih ne možeš opisati, piše da sam najbolji, nevjerojatan, toliko drag i dobar...piše da me voliš izvan riječi...izvan prostora, piše da češ me voljeti zauvijek, da neće postajati vrijeme kada me nečeš voljeti...piše toliko toga, toliko toga što sam ti dao, toliko toga sam napravio radi čega si se osjećala neopisivo, ali ne ljutim se radi toga, ljutim se zato što sam se ja onda osjećao kao govno, u svim tim pismima mi se stalno ispričavaš, jebiga ja se ne sjećam zašto, ali u svakom jebenom pismu se ispričavaš...zašto te pitam, toliko si me voljela a toliko mi to nisi mogla pokazati, toliko sam se trošio, da trošio...emocije...vrijeme...nade...misli...sebe, sebe sam trošio jer sam te volio...jer te volim, vatrom pakla i svjetlošću raja, bila si mi sve...u biti se možda više ljutim na sebe nego na tebe, napisala si da sam te toliko volio, da ti bilo toliko lijepo da ti je to bilo previše, da nisi mogla podnijeti toliko ljubavi i toliko lijepih stvari... pa što sam ja, jebemu pas mater idiota...pa kaj sam se morao prodati, kaj sam baš morao postati ovisan o njoj...napisala si da sam toliko dobar da postaješ ovisna o meni...i da to ne želiš...znaš što sam ja onda učinio, oduzeo sam si život, oduzeo sam si život da te ne bih gušio, da bi mogla disati...na taj način sam ja prestao disati, prestao biti ja u daljnjim pismima pišeš da mi se nešto počelo događati, da sam povučen, da ne pričam, da sam hladan, jeruzalem pa ti si idioooot, ti si kreten...kako sam samo mogao tako trčati za tobom, kako sam mogao misliti da je u redu ako baš SVAKI put ja učinim prvi korak... e pa ljubavi moja, srećo moja, otrove moj, ne, ne, ne i NE. ja to više neću raditi. volim te, trebam te, nedostaješ mi. prekinuvši s tobom sam si dobrovoljno strguno komad srca i bacio ga u smeće. želim svoje srce natrag, želim natrag svoj osmjeh, svoje ja. bio sam toliko vedra osoba, bio sam toliko sretan, toliko sam volio sve, sunce, nebo, ljude, pa i jebenu klupu. bio sam netaknut, pun optimizma. ubio sam to u sebi. ubio sam se radi tebe. stvarno sam kreten. di je tu samopoštovanje, gdje je tu ego, gdje sam ovdje ja. izgubio sam se i sada se tražim... ne, nisi ti kriva za to, ali se toliko ljutim, na tebe, na sebe... gotovo je sad, neću te zvati iako radi toga još godinu dana neću moći spavati, neću ti pisati iako ću još 5 godina radi toga imati proljev (da f**king proljev) i neću te tražiti pa makar mi srce radi toga puklo, makar ostao na cesti sam, sa praznom bocom viskija i dvije kutije cigareta, pa makar završio u konteneru, neopran, neobrijan, pa makar smrdio, pa makar se muhe skupljale na meni...i ja sam čovjek...neka se i mene potraži, neka se i za mene pita, neka budem i ja nekome nešto...ali ne rječju, već jebeno iskrenim djelom |
žile
znate kako se sada osjećam? napisao sam post, jebeno emotivan post i blog mi ga je progutao. sada se osjećam go još veće govno. moja najveća noćna mora je nemoć. jednostavno nemoć, a ovo upravo sada je baš nemoć. sve sam to napisao, po prvi put, po prvi puta sam si to priznao...i sad je sve to nestalo, kao da nikada nisam ni postojao...odi u k blog i nek i ide u k sve skupa, popizdit ću sad... (dodano nakon 3 minute)...e pa sad ću ić pisat ponovno ... (dodano nakon 35 min) ...evo napisao sam ponovno ono je imalo još jednu temu ali nije bitno...evo vam još jedan dodatak: ovaj post ispod, o šetnji, nema poantu. napisao sam ju jer sam imao osjećaj da sam vam ju dužan, da tekst sam po sebi nije nešto specijalno dao. ali sada vam kažem...nema je...i ubuduće se vjerojatno više neću truditi oko poanti jer ako sam nešto naučio od nje onda je to da nemaju baš sve stvari neko dublje značenje...a što sad? sad idem na ove postove bez slikica dodati slikice jer mi se sviđa kad mi post ima slikicu...i uskoro će opet biti smily-a, za sada ih nema jer tekstovi nisu baš bili................odoh  |
26.08.2004., četvrtak
joj nemoj ovo čitat, predugo je
 dobro ljudi, vas dvoje što posjećujete ovaj sajt  šala mala (vas četvero  ), ja ću sada malo i pisati jer koja je korist od toga da ja samo gledam kako staviti tablicu i mijenjati boje i kako ovo kako ono, prvo neka sajt bude sadržajno potpun a onda ćemo na dizajn, jel može?  može, prodano  (joj da samo znate koliko klickova i posla oko jednog smily-a).dakle, problem ne spavanja, koji, čini se, imaju mnogi blogeri je i dalje na snazi, jučer sam slušajući urbana (mada su meni radi dotičnog problema pojmovi jučer, danas i sutra, jer sam stalno na barijeri 00:00, malo pomiješani), pardon laufer zaspao, oko 23 sata, stara je oko 3:19 išla pišat, pardon na WC, pa me je probudila i ja naravno nisam mogao više spavati, onda sam malo bio na net-u, gledao vaše krasne blogove  i onda me oko 5:16 puknula neka želja da se malo maknem iz stana, pa pošto sam blizu trga sam krenuo u šetnju. Čim sam izašao iz haustora sjetio sam se da bih mogao skočit po pljuge, ima blizu jedan 0-24, ja obožavam sve što je od 0-24, to mi valjda daje neku sigurnost (always there?). na putu do tobacca (tabacca?) sam se sjetio da bih poslije toga mogao negdje na kavicu ali kako je još bilo jako rano i samo tete čistačice su bile u okolnim kafićima (ja ne volim birtije = što NE znači da si ne potegnem tu i tamo.....ahhhh sad sam se sjetio onoga puta kad sam popio 24 dupla štok-a, pa nisam više mogao pričat al to je druga priča) sam odlučio kupiti možda i koji trobroj Dylan Dog-a, na to sam se navukao na moru (u jednom kafiću imaju stripove, pa dok piješ kavicu malo listaš). dođem ja tako u 0-24 i kupim: 2xWalter Wolf (plavi ofkors) 1xCoca Cola light 0.5 (joj ono, ne znam zašto pijem light, ali pijem light, i ne, nemam nekih problema sa kilažom, budem u box stavio visinu i kilažu pa sami procijenite) i to je sve. kak je to sve? pa veli frajer (u biti deda neki) da nemaju oni to, ni jedan. reko ma nemaš beda, kupit ću ga ja na trgu i krenem dalje...na putu prema trgu (ono parkiralište kad u Jurišićevoj prije HT-a skreneš desno - ako ideš prema trgu, a ako ideš od trga, onda poslije HT-a lijevo, e tamo sam ja prolazio  ) sam otvorio cigarete (kupio sam dvije kutije jer sam jednu bio dužan staroj, a ne zato što kao imam love) i zapalio...ufff kako ja volim plavi Walter, kako volim pljuge, pušenje treba i mora biti zadovoljstvo, ali na to ću se vratiti kasnije. i tako ja pušim, pijuckam i šećem prema trgu. usput je bilo par onih frajera od 100-120 kg koji ni sami neznaju kud idu tak rano pa ako me pogledaju ja kao skrenem pogled...ono kao nisam te ni gledao, opće mi nisi kao sumnjiv kaj se tu šećeš u 5:31 ujutro, ko ni ja. htio sam nešto pojesti, nisam jeo već dobrih 10??? sati, možda ipak 8 ili 7??? uglavnom bijah bio gladan ali onaj fast food, milsim da se zove Picek (Trga Bana Jelačića 10) nije radio, a kao 0-24, a-ha  i evo me na trgu.zaboravio sam spomenut da sam bio razočaran količinom ljudi, nadam sam se da će ih biti manje, ali mogao sam i biti pametniji (em Zagreb, em trg jebote) da barem imam digitalni fotić onda bi vam stavio sličice kako se mijenjala temperatura i koliko je sati tamo gore na onom kaj pokazuje koliko je sati a nekad i kolika je temp.  (nadam se da vam se sviđa moj stil pisanja), aha da još jedna stvar, dok ne postavim onaj box za viku i dernjavu mi please stavite u komentar da li vam je pjesma ok ili vam već ide na mrkvu, ako još niste uopće ćuli niš da svira onda ili pod a)UGASI TU GLASNU MUZIKU, BAKA NE MOŽE SPAVATI... ili pod be) je fajl zbilja mucho maaaas prevelik pa vam ga još browser nije mogao loadat (joj kak serem  ), samo mi napišite jel ok il nije (meni već malo ide na jetra, valjda previše visim ovdje .malo ćemo skratiti priču jer ja ni sam više ne znam što sam točno htio reči...dugo sam švrljao po raznoraznim (jel ide to zajedno??) izlozima i gledao što je sve u njima. iznenadilo me koliko malo poznajem dućane i što sve ima u njima za kupit (mogući razlozi: 96% vikenda provedenih u Zagorju i godina dana života u Drvinju/Trešnjevci/Rudešu/Voltinom -->ovo je sve ista lokacija, ali o tome drugi put). ti mali dućanćićićići sa svojim malim izlogićićićićićima i malim stvarćićićići(dosta)cama su me kao hipnotizirali pa sam ih sve gledao sa oduševljenjem i divio se svemu što čovjek za novac (kojeg nemam baš) može dobiti i kako bi ovo bilo super ili wow ovo si full ono kao moram kupit  . jako mi se dojmio onaj dućan Land of Magic, Zagrepćani bi trebali znati što je to. Koliko su te igračke i gluposti za djecu danas kvalitetnije nego kad sam ja bio dijete (mada još uvijek jesam). tako je sve lijepo izgledalo da sam i ja htio pola izloga, sva sreća što dućan nije bio otvoren i što nisam imao love sa sobom jer bi sada pored mene sjedio mali plastični Golum ili Yu-Gi-Oh Booster Pack (mada se ja uopće ne furam na te stvari :), nastavio sam šetnju sa osmijehom djeteta, smijao sam se sam sebi, ne kao joj kak si full smiješan, smijao sam se svemu, ja se užasno volim smijati, samo što sam to već lagano zaboravio, smijao sam se kao kad sam prvi put vidio sliku ove slatke bebe gore (moram stavit neku novu sliku)...kod nebodera (onaj sa Hambi-em) sam si kod tete Fran-Pek (ili tak nešto) kupio kró˙aśaan (ili tak nekako) sa čokoladom i krafnu s marmeladom, kroasan uopće nije bio kakav bi trebao biti, bio je više kao komad kruha ili buhtla, a ni krafna nije bila za 5, ne volim onaj šečer u prahu, ne kužim koja je svrha toga (imamo šečer, ali ajmo napravit šečer u prahu). na kiosku nije bilo Dylana Doga naravno. htio sam si uzeti VIDI, ali pošto je tema broja bila o onim malim ručnim kompjuterima (palm, plot ili tak neš), a to si prosječni Hrvat ni u ludilu ne može priuštiti sam uzeo Jutarnji jer tih 6 kn tu i tamo rado potrošim za par svježih informacija, čak me inspirirao za jednu blog diskusiju koje možete očekivati sutra(danas?) ako ne i danas(???e sad si nas izgubio  ???), pomislio sam vrijeme je za kavu...niti ne znam koliko sam puta prošao kroz onaj prolaz ispod nebodera (u sva četiri smijera), samo sam se šetao, bez cilja. htio sam sjesti na kavu u Flores (to vam je poslije trga, ilica, ona prva lijevo - nasuprot Name, stvarno moram počet pamtit imena ulica i parkirališta. ste skužili da komentiram komentar svoje komentara komentara...), stvarno mi se jako sviđa kako su ga uredili iznutra ali mi je frajer (ovaj nije deda, možda tata ili stric) rekao da još nisu otvorili, ko da bi ga ubilo da mi je skuho jednu s mlijekom (hladno toplo? svejedno) pa sam otišao dalje...mislim da je već bilo oko 6:44 krenuo sam prema Importanne(e)-u. mislio sam si: dok ja došetam do njega će se neš i otvorit. dok sam prolazio preko Zrinjevca me srca malo stegnulo (njoj i meni je jednom bilo sjajno ovdje). hodao sam, šetao. gledao ljude čiji se broj iz minute u minutu povečavao, primjetio čudan miris apoteke i odlučio se učlaniti u neku knjižnicu (kako su bili lijepi oni izlozi sa knjigićićićićićićicama - dosta sam reko), prošao preko Gay-pride (šarene) zebre i završio u pothodniku... sjeo sam u jedan od onih kafića u krugu, zapalio (valjda već 7. iz kutije) i počeo čitati jutarnji (čitam...čitam...čitam) sjetio sam se da sam jednom tu u Importanne(e)-u vidio da u tobaku imaju onu mašinicu koja ti u praznu filter cigaretu nagura duhan, brzo sam platio kavu i odjurio po još stvari koje se mogu popušit ili u najmanju ruku pomažu tome. eto me na kiosku: "Dobar dan, jel imate ono s čim se pune prazne cigarete?" (majmune  ...nakon još par pokušaja sam se sretan vraćao kući sa vrećicom u kojoj je bio većernji, ono s čim se pune prazne cigarete(50kn), 200 praznih cigareta(13kn) i duhan za frkanje, okus sušene šljive(14kn, a htio sam vaniliju :)koja je poanta cijelog ovog teksta? odite malo van, prošećite kad nije gužva, pogledajte svoj grad koji god da bio pa ga pogledajte još jednom, malo bolje...stanite...popite kavu ili sok ili cedevitu za miješanje...možda otkrite nešto novo...na gradu...ili možda na sebi  ...za one koji su jako pozorno čitali i pitaju se di je dio o užitku pušenja...dolazi...ako ne danas, onda sutra  |
25.08.2004., srijeda
    joj gubim se u šumi HTML, ja sam ko onaj tip koji uzme previše u usta pa nemre žvakat, rekao sam da ću postaviti tablicu, ali pošto su i ovako poredani će tablice još malo čekati, ali imamo novi problem, ovaj mali žuti, da taj što skače, to bi trebala biti animacija ili možda ne???!!! uglavnom, za majmuna sam siguran da bi mu trebala padati glava...čekajte moram opet u šumu |
wake up call at 3:19
već par dana provodim cijele noći na kompjuteru, negdje po nekim sobama, jučerašnju cijelu na blogu, tih zadnjih par dana sam išao spavati oko šest ujutro i budio sam se oko 14, 15 ili i kasnije, danas sam otišao spavati tj slučajno sam uz laufera zaspao oko 23, valjda me bacio u neki trans i probudio sam se sada u 3:19, u frižideru su bile još samo dvije šnite šunke, ajde dobro, taman dosta za preživit i više nije bilo kole pa sam maznuo dva gutljaja od cimerice (nije vam to prava cimerica, tj nismo mi pravi "cimeri" ali mi se sada neda objašnjavati). i šta da ja sad radim, da idem opet spavati??? nisam baš umoran, imam osjećaj kao da je ovo bilo jutarnje buđenje...AJME...što ako to nije bilo jutarnje buđenje, pošto sam se probudio u 13:30 danas jer sam sa starim morao na kafu u 14, možda je ovo bio popodnevni odmor 13:30 i 23 je isto kao 7 i 16:30 ili 6 i 15:30.......hmmm...da, više je kao popodnevni odmor i predugo je trajalo (4 sata), ali nema veze. sad ću ja zaje... vlastito tijelo, onu malu uricu unutra, opet ću ić spavat oko 5 ili 6 ujutro i spavat ću do, recimo, 11, urica će mislit da je bila kratka noć, bit ću umoran i sutra će mi se spavat oko 23, 24 ali ne kao popodnevni nego za ozbiljnodržim si fige jer mi ih trenutno tko drugi nema držat |
24.08.2004., utorak
...and the winner is
jeruzalemzašto sam pobijedio? jer sam (sa ovim) post-om unutar 24 sata (makar i manje) napravio 7 postova, samo za vas |
doublechange
dok niste ni primjetili (jer ne posjećujete ovu stranicu :) pjesma je dva puta promjenjenaPrva promjena:Leb i Sol - Bistra Voda Druga promjena:opet Franco stvarno sam htio ostaviti bistru vodu ali bi predugo loadala pa tko ima minutu dvije i želi čuti dobru pjesmu---klik na sličicu |
moja priča (part 2.)
Volim ju, još uvijek ju jebeno volim. ne može ljubav koja je trajala dvije i pol godine proći za dva dana. ona je moja prva prava velika ljubav, ljubav u kojoj vidiš svoju djecu, svoj život, svoje drugo značenje. bila mi je sunce, poput mekog dodira vjetra. ona još uvijek i mene voli, jako me voli. donjeo sam odluku, donjeli smo ju zajedno. mrzim tu odluku, mrzim to što sam napravio, to, na što sam se odlučio, da jedan život bacim niz rijeku. moj život je do prekjučer bio pjevan njoj, samo njoj. nikada ju nisam varao, nikada nisam ni razmišljao o tome, nikada je nisam htio povrijediti. ne znam što da pišem, na tenutke se osjećam sjajno i onda se sjetim, sjetim se svega, samo mi dođe. u tim trenutcima ne želim živjeti, ne želim se zvati čovjekom, poneki imaju toliko malo ili uopće nemaju ništa a ja sam odbacio ljubav svojega života. jednostavno nije išlo, oboje smo skoro suznih očiju zaključili da bi "trebali" prekinuti, ipak, mi smo već godinu dana živjeli u nadi i transu "kako bi nam dobro moglo biti", ali nam više nije bilo dobro, više se nismo smijali, više nije bilo onoga nečega što nas je pokretalo. ja znam su ovo gluposti, da će to proći, da ću ja pronaći novu i da će na kraju sve biti u redu. utjehu ja sada niti ne trebam. ovo možda više pišem za sebe nego za blog, samo da nekome kažem, pa ako nikome drugome onda barem sebi. rekao sam tek starome, nije pokazao neko specialno suosjećanje (in bitvin: starci su mi rastavljani pa se ja i on rijetko vidimo). nisam htio nikome reći, još nisam i ne znam koliko dugo još neću. ne znam zašto, prije bih odmah otišao nekom frendu i pričali bi satima. ovaj put valjda želim da svi ti osjećaji budu samo moji, mi smo već par puta prekidali i opet bili zajedno ali baš radi ovog samovanja u boli mislim da je ovo bilo konačno, konačni rastanak, konačna odluka....trenutno više ne znam što da pišem na ovu temu, ima toliko toga da mi je prevelika zbrka u glavi pa tako i pišem ali kada me opet ulovi kriza, možda se to izderem u eter mojeg blogaderite se, vičite, smijte se i plačite |
i opet me pogodilo
život je more, pučina crna, po kojoj tonu mnogi što brode, nije mi srce plašljiva srna, ja se ne bojim velike vode lome me vali, nose me struje, oseka sreće, a tuge plima, šiba me nebo bičem oluje, al još se nedam i još me ima u jutra rana plaše me senke minulih dana, sečanja mutna kao u laži, kao u snu, ipak se borim, ipak se nadam, sve manje letim, sve više padam, i sve su jače ruke što me vuku dnu možda će žena svilenog bedra, koja me zove i pruža ruke, uliti vetar u moja jedra, do nove žene, do nove luke život je more, život je more, život je more Đorđe Balašević - Život je more ... opet sjedim za maminim kompjuterom i slušam playlist u WMP-u koji je sestra postavila, samo su dvije pjesme, ova i ona, da ona moja...sad ću se zbedirat, ja to nekako uvijek znam unaprijed, ali možda je to ovaj puta dobro, da napokon završim onaj prvi, moj prvi post i da mi duši bude malo lakše |
još mijenjam
|
toliko sam prčkao po bojama i ostalim opcijama u HTML da ih nisam znao popraviti pa sam morao resetirati izgled, šmrc, htio sam složiti nešto žuto narančasto crveno...možda i budem ali od sada eksperimente radim na HDD-u a ne na webu...za sada još nema novih postova jer mi je previše vremena oduzeo scroll (primjetite da je u bojama weba, zahvaljujući rat-u :) novi postovi dolaze uskoro, nadam se (pišem kao da to netko zaista i čita :) p.s. sad si idem skinut milion emoticon-sa da vam svoje emotion-se mogu dočarati slikom |
nova zora
evo me ponovno, promjenio sam malo izgled, dodao slatku sliku bebice i stavio malo muzike...nisam htio staviti pjesmu Indexa jer ne želim da se ljudi na mojem blogu ukomiraju pa sam vam stavio Franco Moronea (koje glupo prezime) i "Followers of Dulcamara"...stvarčica za opuštanje.novi design (čitaj: dizajn) sam u biti prekopirao od losegirl...nadam se da se neće ljutiti. pokušavat ću svakodnevno malo dorađivati blog, tako da ostane interesantan i da se malo bolje naučim baratat HTML-om. možda je netko od vas svratio da vidi nastavak priče...moje priče...biti će nastavka, možda još i danas, u kasnim večernjim (ranim jutarnjim) satima ali trenutno nisam raspoložen pisati o boli, nadam se da me razumijete. p.s. hvala spiegelbild, ti si moj prvi posjetioc, moj prvi komentar, nadam se da te neću zaboraviti |
život je jedan ona bacila
Indexi - Bacila je sve niz rijeku.mp3Tekst jedne linije iz pjesme koja je gore navedena uzrokovala je da mi se koža na cijelome tijelu naježi. Pošto sam kroz proces ne-pisanja izgubio dar za opisivanje nisam sposoban beletristički okititi taj doživljaj. Kao kad ste na koncertu omiljene grupe i svira Vam omiljena pjesma, točno Vaš omiljen stih. Gledate romantičnu komediju i Hugh Grant je upravo odustao od par milijuna dolara samo kako bi mogao biti blizu svoje voljene Sandre Bullock (ovo je bila fikcija). Onaj pogled u njenim očima koji bi u svakome tko je sposoban osjećati pobudio neke dublje osjećaje, natjerao čovjekova osjetila da se pobude i, da mu se koža naježi. Koja je to linija? Piše u naslovu ovoga "post"-a. Kaže "Život je jedan ona baaaaciiiila". Zašto se ja na to naježim? Zašto sam se jučer slušajući tu pjesmu na maminom kompjuteru cijeli naježio? Jer sam i ja jedan "život" bacio niz rijeku. Kako sam mogao baciti jedan život niz rijeku? Kako se baca jedan život niz rijeku? Život...moj, tvoj, Vaš je veliki skup odluka, ideja i slučajnosti. Ta tri "parametra" (uz mnoge druge) oblikuju Vaš život...Vašu priču. Promjenom jednog od tih stvari (parametar zvuči grubo), promjenom najmanjeg detalja u Vašoj svakodnevnici, mijenja se cijela priča (ja sam inače sanjar, romantičar).Što je taj detaljčić veći to je i utjecaj na vašu priču veći. Mislim da shvaćate što Vam pokušavam objasniti. Sada još moramo riješiti pitanje kako baciti jedan život niz rijeku? Pošto sami oblikujemo svoju priču odlukama koje svakodnevno donosimo, tu i tamo naiđemo na pitanja koja od nas traže odluke, tu i tamo - velike odluke, koje će jako promjeniti našu priču. Ako te odluke moraju biti jednoznačne, kao "da" ili "ne" (i uz to su velike) onda one nešto odbacuju, a nešto prihvaćaju. Evo jednog primjera za lakše razumijevanje: Priča broj jedan: Na obali, uz šum mora sjede on i ona, nakon prekrasne šetnje uz zvuk valova... On: "Želiš li se udati za mene? Želiš li zauvijek biti moja, da sam zauvijek tvoj?" Ona: "Da. (oh) Koliko dugo sam čekala ovaj trenutak. Volim te." On ju privuče k sebi i ona mu "pruži ruke kao sebe da mu pruža"(Đorđe Balašević). Priča broj dva: Na obali, uz šum mora sjede on i ona, nakon prekrasne šetnje uz zvuk valova... On: "Želiš li se udati za mene? Želiš li zauvijek biti moja, da sam zauvijek tvoj?" Ona: "(uh)!!??" --->(primjetite da su prvo uskličnici a tek onda upitnici, to nije svejedno) Razilaze se...uz šum mora Sada se možda netko pita koji život sam ja bacio niz rijeku. Onaj iz prve priče. Nije bilo točno tako. Nije bilo ni slično ali...bacio sam jedan život u rijeku...tek prekjučer. ...to be continued... |
)